Oprost na iranski način

Ovjenčan glavnom nagradom žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, film Yalda, noć oprosta iranskoga redatelja i scenarista Massouda Bakhshija dobrodošao je naslov u trenutno oskudnu hrvatskome kinorepertoaru. Bakhshi je počeo kao dokumentarist, njegovi su radovi varirali od osobnih priča do percepcije iranske povijesti i društvene stvarnosti, a igranofilmski prvijenac realizirao je 2012. s temom o povratniku iz inozemstva u Iran nakon više od dva desetljeća.

Fereshteh Hosseini i Sadaf Asgari

Yalda, noć oprosta također se odnosi prema društvenome stanju današnjeg Irana. Pravne se i vjerske tradicije razmatraju kroz prizmu suvremenih medija, pa u filmu svjedočimo o televizijskoj emisiji – slična doista postoji na iranskoj televiziji – u kojoj osuđenik na smrt zbog ubojstva može dobiti oprost od člana obitelji ubijenoga. Tako mlada Maryam (Sadaf Asgari), optužena za ubojstvo znatno starijega muža, dolazi u emisiju na poziv producenta Ayata (Babak Karimi) da bi od muževe kćeri iz prvoga braka Mone (Behnaz Jafari) možda dobila pomilovanje. Slojevitost je položaja središnjih likova jasna, podcrtava ju i upletenost Maryamine majke (Fereshteh Sadre Orafaiy), TV-voditelj (Arman Darvish) i još manji niz sporednih likova. I dok se s jedne strane provlači okosnica tegobne priče mlade Maryam, odnosa s mužem i njegovom kćeri, s druge strane opažamo kompleksan kontekst iranskoga prava, vjere i suvremenih medija. Monino je naime zakonsko i vjersko pravo na odmazdu, ali gledatelji emisije svojim SMS-ovima utječu na količinu krvarine, odnosno novca koji će kćer dobiti ako dođe do oprosta. No zbog Maryamina stanja i Monine nevoljkosti, emisiju prekidaju glazbeni brojevi, reklame, pa i dokumentarac o slučaju mlade supruge, a kako je Yalda vrijeme zimskoga solsticija – i protivljenje TV-urednice (Zakieh Behbahani), koja želi vedriji sadržaj. Melodramatski obrat koji uslijedi u drugoj polovici filma pokazuje da i majka može zadobiti oznake antagonistice. Uslojava se Monino društveno i financijsko stanje, njezin bijeg iz studija može naštetiti emisiji i Maryam, a odustajanje od oprosta može prouzročiti i društvenu osudu.

Posrijedi je zanimljiv, iako ne i cjelovit film. Uzrok je tomu činjenica da se Bakhshi kao autor nije mogao u potpunosti odlučiti u kojem će smjeru postaviti fabulu, nije ju učinio dokraja jasnom, pa gledatelj može izgubiti fokus i upitati se što je središnja tema filma. Jesu li to slojeviti obiteljski odnosi, položaj mlade supruge ili pak zakonski i medijski utjecaj na očuvanje njezine egzistencije? Zbog toga autorski stav postaje čak i ciničan, zapostavlja životni put središnjih likova, a više komentira medije i društvo, čime pak gledatelj pomalo gubi empatiju prema likovima i ostaje tek promatrač, puki svjedok zatečenoga stanja. Bakhshi je ipak dojmljiv redatelj. Većinom spretno koordinira sastavnice redateljskoga rukopisa, primjereno situaciji izmjenjuje statična ili dinamična stanja kamere, kadrove duljega trajanja ili pak potrebne montažne spone. Ipak, u scenama u studiju potkrala mu se pokoja redundantnost, iako se pokriva dojmljivom glumom Sadaf Asgari i Benhaz Jafari. Dok mlada Sadaf Asgari vješto donosi buran splet emocija i patnju, Benhaz Jafari doima se enigmatično suzdržanom, sasvim u skladu sa zahtjevima lika. Dojmljiv je i Babak Karimi kao producent emisije, svojevrstan profesionalni stoik koji istodobno suosjeća sa sudbinama osuđenih, te svakako Ferehsteh Sadre Orafaiy kao isprva brižna majka koja otkriva svoju ambivalentnost.

Naposljetku, Yalda, noć oprosta ostvarenje je koje u filmskom ruhu održava stanje iranskoga društva, napredak temeljen na tradicijskim shvaćanjima, pa je samim time i dojmljiv pokazatelj kvalitete iranske kinematografije, koja je u proteklih nekoliko desetljeća iznjedrila niz kvalitetnih filmskih autora.